Alkarsko natjecanje - čast, ponos i slava

U viteškom alkarskom natjecanju sudjeluju samo alkari kopljanici, a slavodobitnik je onaj koji u tri trke gađanjem u alku sakupi najviše punata (bodova).

Alkarski je kolut (alka – od arap. balqa = kolut) od kovanog željeza, napravljen od dva obruča sa zajedničkim središtem. Mjereći njihovu unutrašnju stranu veći obruč ima promjer od 131,7 mm, a manji 35,1 mm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednog obruča prema drugom i dijele prostor između obruča na tri jednaka dijela. Obruči i krakovi debeli su 6,6 mm i imaju oštar rub s one strane s koje se kopljem gađa u alku. Petlja za vješanje alke nalazi se na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke.

Pogodak u mali srednji kolut ('u sridu') donosi 3 punta, u gornji pregradak 2 ('udva'), a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po 1 punat ('ujedan'). Ako je alkar kopljem dodirnuo alku ili je pogodio kariku držača, kaže se 'uništa', a ako alka ostane netaknuta, kaže se 'promašio'. U slučaju da dva ili više alkara nakon treće trke imaju isti broj punata, izvršava se pripetavanje (doigravanje, nadigravanje, foranje).

Alkar u punome trku, jašući po alkarsku, nogu duboko u stremenima i bez odizanja iz sedla, gađa kopljem u alku koja visi na sredini konopa što je rastegnut vodoravno između dva stupa zadjevena na okrajima trkališta. Alka je postavljena na visinu od 332 cm, računajući od njezine sredine do zemlje, a udaljena je 160 m od Biljega (starta) blizu Velikoga mosta. Tko nakon treće trke ima najviše punata (bodova), proglašava se slavodobitnikom (pobjednikom). Ako nakon treće trke dvojica ili više alkara sakupe isti broj punata, ponavljaju trku sve dok jedan ne ostane pobjednikom. To dodatno doigravanje zove se pripetavanje ili foranje. Zanimljivo je ovo natjecateljsko pravilo: ako alkar pogodi alku i odbaci je, pa je opet u zraku pogodi u bilo koji od razdjelaka i alka mu ostane na koplju, tada mu se na broj bodova dobivenih tim pogotkom dodaju još tri dopunska boda.

Na kraju natjecanja vojvodin pobočnik izvješćuje vojvodu koji alkar ima najviše punata, a vojvoda mu zapovijeda da ga dovede. Kad ađutant doprati alkara pred vojvodu, vojvoda ga proglašava slavodobitnikom stavljajući mu hrvatsku trobojnicu (plamenac) na koplje. Taj svečani čin popraćen je pucanjem mačkula s bedema staroga Grada. Slavodobitnik Alke je bogato nagrađen, a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće godine, slave ga kao svoga najboljega junaka i viteza.