Foto: Ilija Veselica/alka.hr

Nije svaki konj za Alku

Alkar i konj jedinstven su spoj. Konj treba izdržati galop pod alkarom i opremom težine iznad 120 kila i za samo 13 sekundi, brzinom od oko 50 kilometara na sat, prijeći trkalište, proći kroz masu koja viče, plješće, navija - i tako nekoliko puta. Stoga su alkarski konji pod stalnim stručnim nadzorom, na sportskoj prehrani, u stalnom treningu, zimi nešto blažem,  a kasnije pa sve do alke sve težem i zahtjevnijem.

Alkarski konji opremljeni su srebrnim i zlatnim pusatima, oglavićem s pločom i kitama, te ukrašenim uzdama. Sedlo je prekriveno abajom od čoje ukrašene vezivom, vrpcama, kićankama i srebrnim ukrasima. Alkarski konji imaju željezne potkove s dodacima protiv proklizavanja, za razliku od trkaćih konja kojima su potkove aluminijske. 

Uzgoj alkarskog konja podupire ministarstvo poljoprivrede, stručno pomaže veterinarski fakultet u zagrebu, a pomaže i splitsko-dalmatinska županija. Po pasminskom sastavu do sada su u Alci bili najzastupljeniji arapski konji, engleski punokrvnjaci te lipicanci. Trčali su stazom i holstein konji, trakeneri, gidrani, buđoni i druge pasmine kao i polukrvnjaci i križanci unutar nabrojenih pasmina konja.