Scenarist filma Vladimir Brnardić (foto: Krasnodar Peršun)

HRT-ov film o Alci spreman za inozemno tržište

Autori HRT-ova filma o Alci, koji je na svečanoj premijeri u Viteškim alkarskim dvorima u Sinju pozdravljen dugotrajnim pljeskom, ne kriju zadovoljstvo uspjehom projekta kod publike te ističu kako je već spremno i kraće izdanje filma namijenjeno inozemnome tržištu 

Tjedan dana nakon svečane premijere, kad su se dojmovi već pomalo slegnuli, odlučili smo porazgovarati s autorima HRT-ova igrano-dokumentarnoga filma Alka Vladimirom Brnardićem, urednikom i scenaristom, i Draženom Žarkovićem, redateljem filma.

Prije svega čestitamo na sjajnome filmu, velikome poslu i odličnim reakcijama publike! Vaš film podignuo je dosta prašine i prije negoli ste uspjeli  izići iz montaže. Kako ste zadovoljni sad, kad je sve prošlo?

Dražen Žarković: Film je u Sinju bio zaista iznimno dobro primljen i nema ništa ljepše nego osjetiti da je postignut uspjeh kod tako zahtjevne publike kao što su sami Sinjani jer o Alki ipak znaju više od nas obojice. Nakon projekcije filma izišla je na vidjelo i činjenica da je svaka ispolitiziranost, koja se filmu unaprijed pripisivala, potpuno neutemeljena i sada, nakon uspješne premijere, medijima odjednom više nismo zanimljivi. Mislim da smo ipak uspjeli u onome u što su mnogi sumnjali, a to je napraviti apolitičan film o Alki.

Vladimir Brnardić: S obzirom na to da u Sinju svi sve znaju o Alki mnogo bolje od nas, mislim da je premijera filma prošla izvrsno i da možemo biti zadovoljni. Naravno mnogi ljudi zauzeti oko Alke, u prvome redu mislim na alkare i alkarske momke, zbog obveza nakon čoje nisu stigli pogledati film, pa njihove reakcije tek očekujemo. Očekujemo i reakcije koje će uslijediti nakon što film bude objavljen i na DVD-u u okviru izdanja Večernjega lista i pojavi se na kioscima. Ipak, sve u svemu, mislim da možemo biti zadovoljni jer dosad nisam čuo nijednu negativnu reakciju.

Vladimir Brnardić s obitelji (foto: Krasnodar Peršun, HRT)
Vladimir Brnardić s obitelji (foto: Krasnodar Peršun, HRT)

Tijekom rada na filmu, što vam je pričinjalo najviše zadovoljstva, a što vam je bilo najteže?

Dražen Žarković: Kao redatelj sam se najviše „guštao” radeći akcijske scene jer se u našoj kinematografiji za tako što rijetko pruža prilika, a najteže je bilo naći ravnotežu između dokumentarnih dijelova i njihove političke konotacije kako bismo uspjeli upravo u onome što sam već spomenuo, a to je svojevrsna depolitizacija Sinjske alke.

Vladimir Brnardić: Najveće zadovoljstvo u radu na ovome filmu bila je rekonstrukcija igranih, posebice akcijskih scena, od izrade kostima i nabave rekvizita pa do koreografije i same njihove izvedbe. Najteže je pak sve ono što se zbiva oko filma, ponajprije onaj dio prije nego snimanje uopće otpočne, odnosno kad se morate izboriti da projekt bude prihvaćen. Ipak,  još je teže bilo na kraju obraniti projekt kako bi ostao onakvim kakvim smo ga zamislili.


Redatelj Dražen Žarković i urednik Vladimir Brnardić (foto: Krasnodar Peršun, HRT)

Po čemu ćete pamtiti rad na ovome filmu?

Dražen Žarković: Po složenosti tematike i porođajnim mukama kroz koje smo morali proći kako bismo tako zahtjevan film iznijeli na svjetlo dana i, nažalost, po pokušajima da me se uvuče u političku kaljužu od koje cijeli život pokušavam pobjeći. Međutim,  sve te negativne stvari čovjek na svu sreću brzo zaboravi i sve što na kraju ostane jest sam film i odjeci njegova uspjeha.

Vladimir Brnardić: Ovaj ću film u prvome redu pamtiti po tome što je to prvi veliki dokumentarno-igrani film koji sam radio. Prije njega radio sam samo dokumentarne filmove, i to s mnogo manje sredstava. Ipak, prije svega pamtit ću ga po iznimnoj ekipi koja ga je radila. Otkad smo dobili zeleno svjetlo na HTV-u u srpnju prošle godine, sve je išlo, kako se kaže, kao po špagi. Nikomu ništa nije bilo teško, ni kiša, ni vrućina, ni beskonačna ponavljanja scena. Svi su u svakome trenutku znali što im je činiti i to su radili srcem i dušom. Ne bih nikoga posebno isticao jer na setu je bila iznimna skupina filmskih profesionalaca,  što se, mislim, može i vidjeti na konačnome proizvodu. Ipak, moram spomenuti iznimno ugodnu suradnju s redateljem Draženom Žarkovićem, kojega sam tada upoznao i koji me je oduševio i kao profesionalac i kao čovjek. Također su me oduševili i statisti: alkari i alkarski momci te stanovnici Sinja i Cetinske krajine, koji su se vrlo uvjerljivo uživili u uloge svojih predaka. Osim svega toga, ovaj film pamtit ću nažalost i po pokušaju da mi se na kraju otme sav trud i rad te da se čitav projekt uvuče u političku kaljužu.

Što dalje s filmom, hoćete li na festivale i sajmove?

Dražen Žarković: Uvjeren sam kako smo uspjeli napraviti dovoljno kvalitetan proizvod da s njime  možemo konkurirati na tržištu žanrovski sličnih formata te bi sada trebalo istražiti na koje bismo festivale i sajmove mogli s njime otići, no to je već više uredničko pitanje za Vladimira.

Vladimir Brnardić: Mislim da imamo vrlo kvalitetan film, koji bez problema može ići i na festivale i na sajmove. Već je pripremljena i kraća verzija filma od 52 minute, što je vani standard, tako da je već spreman i za inozemstvo. Što se tiče sajmova, moramo vidjeti na koji da ga pošaljemo, odnosno koji su festivali specijalizirani za ovakvu vrstu produkcije.



Glavni ravnatelj HRT-a Goran radman i Dražen žarković (foto: Krasnodar Peršun)


Imate li već u planu neki sljedeći projekt ili ideju za temu koju biste voljeli obraditi?

Dražen Žarković: Imam ih nekoliko, no trenutačno njihova realizacija ovisi o prolasku na natječaju HRT-a raspisanomu za vanjsku produkciju. Riječ je o televizijskome filmu i kriminalističkoj dramskoj seriji.  Također sam trenutačno u pripremama za snimanje dječjega znanstveno-fantastičnog filma Moj dida je vanzemaljac, koje sufinancira Hrvatski audiovizualni centar.

Vladimir Brnardić: Zasad je prvi plan odmoriti se i posvetiti obitelji, koja je bila dosta zakinuta dok smo radili na filmu. Naravno, tijekom rada na filmu nije prestao rad na emisiji TV kalendar, koju uređujem, a planova uvijek ima. Sljedeće godine je 40. obljetnica te emisije, pa trenutačno razmišljam o tome kako je dostojno obilježiti. Također je i 450. obljetnica opsade Sigeta i junaštva Nikole Šubića Zrinskoga te bi i to bilo zanimljivo obraditi, također na ovakav dokumentarno-igrani način, ali mislim da je za to već malo prekasno.

Mnogo vam hvala na ovome razgovoru, uživajte u zasluženome odmoru. I hvala vam na strpljivosti i suradnji. Bili ste, kao i uvijek dosad, sjajni u kriznoj situaciji. Zaslužili ste sve pohvale, koje, uostalom, i stižu ovih dana!

 300 GODINA SINJSKE ALKE


Razgovarala: Dorotea Lazanin Jelenc
Fotografirao: Krasnodar Peršun (HRT)